FRANK ZAPPA – “Watermelon in Eastern Hay” Joe’s Garage (1979)
Kao klinac sam bio fasciniran noćnim radio programom. Trudio sam se da svako veče ugrabim priliku i dočekam famozno otkucavanje sata u ponoć na prvom programu Radio Beograda. Zatim čekam da prođu meni do-zla-boga dosadne vesti a onda … čika Zlatko ! Čovek svira ‘jednoj ženi’ a ja se još uvek pitam koja li je ta 🙂 Isto tako na nekom Radio Beogradu, ne znam tačno koji program, bila je emisija koja se završavala negde pred ponoć jednim fenomenalnim instrumentalom.
Sećam se tačno, to je bilo vreme kada je moja starija sestra sve česće počela da izlazi uveče sa svojim društvom. To su bili njeni prvi izlasci u grad. Eh, to su bile sredine osamdesetih, izlazilo se oko 21h. Danas, ako se izadje pre 24h, to se i ne smatra izaskom. Onda sam i ja polako počeo svako veče da se smucam okolo između zgrada među starijom ekipom i osećao sam se nekako mnogo važno, kao da sam uradio bog zna šta u životu. Posle fudbala, jurnjave biciklima i ‘cevkanja’ sa fišecima kreće sedenje u dvorištu, u najmračnijem ćošku. Bio sam jedan od najmlađih. To je meni tada bila jedna potpuno nova priča: švrljanje grafita po zidovima, ispisivanje imena bendova (Riblja Čorba je bila tada izuzetno cool :), zadirkivanje ko se kome sviđa, ‘čudna’ ponašanja starijih momaka kad se nađu pored devojčica … a isto i te devojčice počinju nekako da ti se sve više sviđaju itd. 🙂 I tako ispred solitera, “po ulazima i dvorištima, parkovima i skloništima” stvarala se mlađana autentična ‘urbana gerila’ osamdesetih – koja će da plati ceh u devedesetim. Te letnje večeri od ’84 pa na dalje, pamtiću uvek po tim prvim ostajanjima do kasno uveče. Kući sam dolazio tačno pre početka onog instrumentala koji kao da je čekao prvo da dođem, pa da krene. Doživljavao sam ga bukvalno kao odjavu posle ‘napornog’ dana.
I eto, tako je ostao urezan u mojoj glavi kao ‘summer evening soundtrack’. Kasnije u srednjoj školi, pronašao sam i ko je to svirao. Već godinama ne mogu zamisliti neku moju plej-listu na letovanju bez njega. Zato “Watermelon in Eastern Hay” zaslužuje mesto u ličnoj “hall-of-fame” listi instrumentala za sva vremena. Prijatno veče 🙂